Savladavanje umjetnosti duge ekspozicije u crno-bijeloj tehnici

Stephen McNally ovladao je crno-bijelom fotografijom s dugom ekspozicijom, imao je više izložbi, a njegov apetit za žanrom godinama je samo rastao. Radi kao frizer, a fotografija ga prisiljava da izađe van, potraži nova mjesta, vidi poznata mjesta iz nove perspektive te mu pruža ogromno zadovoljstvo.

Ovdje ćemo saznati kako se Stephenov rad razvio po pitanju procesa i opreme – te zašto je toliko oduševljen tehnikom.

Stephen je počeo snimajući popularne objekte kao što su morski prizori u sumrak i u zoru, ali je odlučio prijeći na nešto što mu je bilo izazovnije. „Samo mi je dosadilo to raditi, svi su to radili. Želio sam si postaviti veći izazov i postići više fotoaparatom“, objašnjava.

Osim dodavanja nestvarnog elementa fotografiji, ogroman dio privlačnosti duge ekspozicije element je iznenađenja – ne znate kako će snimka izgledati dok ne zatvorite zatvarač i ne vidite zaslon. Kad je zatvarač fotoaparata otvoren duže vrijeme, snima se trag kretanja koji stvaraju objekti koji se prirodno kreću, kao što su voda, oblaci ili čak ljudi. Taj dio fotografije u kontrastu je s nepomičnim objektima koji ostaju iznimno oštri.

Kao što Stephen kaže: „Nestvaran dojam fotografije privlači me. Fotografija s dugom ekspozicijom poravnava more, iako oko može vidjeti velike valove koji dolaze i odlaze. Sve to možete pauzirati na fotografiji s dugom ekspozicijom – to je čarolija“.

Stephen se uvijek iznova vraća na ista mjesta na sjeverozapadu Engleske. Ima omiljeno drveće i voli vidjeti kako se ono mijenja tijekom godišnjih doba. Kad je na nekom novom mjestu, najprije pregleda krajolik i zapamti mjesta na koja se planira vratiti.

Ako snimate morske prizore, „morate istražiti plimu i oseku“, inzistira. „Obično fotografiram oseku. Ako fotografirate plimu, uočit ćete da se fotoaparat pomiče tijekom ekspozicije pa vam snimke neće biti oštre. Mnogo je stabilniji kod snimanja oseke.

Stephen obično snima u jesen zato što je bolje imati tmuran ili čak oblačan dan za snimanje neba s dugom ekspozicijom jer prirodno puštate više svjetla u fotoaparat. „Ne fotografiram usred ljeta jer bih morao izaći van u 2 ujutro, tako da obično počinjem u rujnu jer je zora oko 6 ujutro. Istražujem svoje lokacije, vrijeme kad sunce izlazi i gdje će padati svjetlo. Ako je tmurno i djelomično oblačno, znam da imam s čime raditi“, objašnjava. Počinje gledajući histogram na fotoaparatu kako bi utvrdio svjetlo koje mu je na raspolaganju i koliko će vremena imati.

Stephenove fotografije imaju melankoličnu atmosferu koja je djelomično uzrokovana objektom. On se obično usredotočuje na industrijske ili napuštene zgrade – mjesta koja su danas zanemarena, a koja su nekad bila puna života. „Privlače me stare zgrade“, kaže. „Kad sam nedavno bio u Angleseyu u Walesu, naišao sam na ovu staru farmu (pogledajte sliku iznad desno) i pomislio, koliko je dugo ova farma u ruševinama? I zašto su morali odustati od njezinog održavanja? Gdje su ljudi koji su tamo živjeli i radili?“

Ovi podsjetnici iz prošlosti jako su pogodni za crno-bijelu tehniku. „Kod crno-bijele fotografije, kompozicija postaje osnova, mora biti jaka“, dodaje.

Prelazak na noviji model fotoaparata omogućio je Stephenu prilagodbu procesa. Započeo je s modelom Canon EOS 450D (naslijedio ga je Canon EOS 850D), prije nego što je prešao na Canon EOS 60D (naslijedio ga je Canon EOS 90D) i nedavno na Canon EOS R6. Unatoč prelasku na model bez zrcala, Stephen i dalje može upotrebljavati omiljene EF objektive bez utjecaja na kvalitetu zahvaljujući adapteru za montažu EF-EOS R tvrtke Canon.

„Sviđa mi se dodirni zaslon modela EOS R6 tvrtke Canon, tako je intuitivan. Možete samo dodirnuti zaslon kako biste promijenili f broj ili ISO“, kaže.

Stephen često snima u načinu rada Bulb koji mu omogućuje da zatvarač drži otvorenim sve dok mu je prst na tipki okidača. Ako upotrebljavate okidač na kabelu, možete izbjeći podrhtavanje fotoaparata uzrokovano držanjem okidača. „Način rada Bulb ključan je za dugo držanje zatvarača otvorenim prilikom snimanja u mraku ili s ND [neutralna gustoća] filtrom s 10 ili 16 koraka“, kaže.

Stephen često sa sobom nosi više fotoaparata kako bi iskoristio vrijeme. Kad snima uz 20-minutnu ekspoziciju modelom EOS R6 tvrtke Canon, može postaviti drugi fotoaparat iz drugog kuta, što mu daje nešto da radi dok čeka.

Posljednji alat u Stephenovoj torbi s opremom njegov je softver za uređivanje. Snima u RAW formatu i u boji, tako da ima više informacija za rad prilikom uređivanja. Snimku zatim pretvara u crno-bijelu prije uređivanja u softveru kao što je Adobe Photoshop ili besplatni Canon Digital Photo Professional (DPP). „Podešavam razine i krivulje te dodajem gradijente. Ako na datoteci radim duže od 10 minuta, izbrisat će se. Želim izbjeći previše uređivanja pa pokušavam sve napraviti kako treba na fotoaparatu“, objašnjava.

Potraga za fotografijom pri slabom osvjetljenju i odličnom fotografijom s dugom ekspozicijom pravi je izazov. „Devet od 10 puta neće uspjeti“, objašnjava Stephen. „Najbolje za one koji žele istražiti ovaj žanr je eksperimentirati i izaći van u zoru“, dodaje.

„Korisno je imati ND filtar s 10 koraka ili više. Umjesto toga, možete snimati pri slabom osvjetljenju neposredno prije zore. Prije zore ćete dobiti ekspozicije od najviše 50 sekundi, što bi trebalo dati izvrsne rezultate. Upotrebljavam i ND filtre s obrnutom gradacijom kad je tamnije na obzoru, jer će to biti najsvjetlije mjesto kad sunce izađe.“

Pronađite mjesto, istražite lokaciju, iskoristite rano jutro i isprobajte Stephenovu tehniku snimanja crno-bijelih fotografija s dugom ekspozicijom. Stephenov posljednji savjet je: „Prikupite što više informacija i onda ih isprobajte u praksi. Nikad nećete dobiti ono što želite ako se ne potrudite.“



Napisala Natalya Paul