Monokromatska tehnika: više od crno-bijelog

Percepcija boja intenzivno je povezana s emocijama. Postoje psihološke teorije o tome kako različite boje utječu na nas. Razlikuju se među kulturama, ali za zelenu ili plavu često se misli da smiruje, dok crvena ili narančasta stimulira i, navodno, čak nas čini gladnima! Te ideje utječu na ono što nosimo, način na koji ukrašavamo domove i, kad je u pitanju fotografija, fotografije koje snimamo.

No, ne percipiraju svi boje na isti način. Fotograf umjetničkih reprodukcija iz Ujedinjenog Kraljevstva Chris Ward rođen je sa stanjem koje se zove deuteranopija, što znači da teško vidi nijanse zelene. Utvrdio je da mu je vid mnogo više prilagođen prepoznavanju finih detalja, suptilnog kontrasta i raznovrsnih tekstura nego što je to slučaj kod drugih ljudi, što mu dobro dođe kao stručnjaku za monokromatske snimke.

Monokromatski se često upotrebljava kao istoznačnica za crno-bijelo, a opisuje snimku na kojoj se sve u kadru prikazuje u nijansama jedne boje. To može biti bilo koja boja, ali najčešće je siva ili sepija. „Ono što smatramo crno-bijelim obično je ljestvica sivih tonova“, objašnjava Chris, jer sadrži cijeli raspon dubina boja u sivoj boji. Određeni prizori naročito su dobri za monokromatsku tehniku – upravo oni koji prirodno privlače Chrisovo oko. Mogu imati teksture ili sjene koje stvaraju zanimljiv raspon tonova – isprekidana svjetlost u šumi, grubi uzorci koji se pojavljuju na stijenama ili namreškana voda rijeke.

No pojednostavljeno, gotovo grafičke snimke mogu jednako dobro funkcionirati. „Mislim da je monokromatski zapravo manje ograničeno od boje, jer je već apstraktno pa možete pomaknuti granice dalje, a da to ne izgleda čudno“, kaže Chris. „Kad bih previše eksponirao snimku u boji, to bi izgledalo grozno.“ Međutim, kod monokromatske fotografije prevelika ekspozicija može kreirati zapanjujući, minimalistički stil.

Chris je radio s fotoaparatom EOS R6 tvrtke Canon, u kombinaciji s objektivom Canon RF 24-105mm F4-7.1 IS STM, kako bi se postigla maksimalna fleksibilnost prilikom kadriranja snimki. Odabir objektiva za monokromatsku fotografiju jednak je onome za fotografiju u boji, ono što je različito način je sastavljanja kompozicije. „Umjesto upotrebe boje za usmjeravanje oka gledatelja, upotrebljavajte naglašavanje i kontrast. U izborniku Picture Styles (Stilovi slike) možete odabrati stil „monochrome“ (monokromatski), a unutar njega pronaći ćete drugi izbornik u kojem možete podešavati sve, od oštrine do kontrasta“, savjetuje Chris. „Možete dodati i ugrađeni filtar koji mijenja način na koji fotoaparat reagira na različite boje pa će sve crveno, zeleno, plavo, žuto ili narančasto izgledati tamnije.“ Chris ima tendenciju upotrebljavati crveni filtar zbog načina na koji zatamnjuje nebo i lišće na pejzažima, uklanjajući neželjene smetnje.

Ako upotrebljavate fotoaparat sustava EOS R tvrtke Canon s EF ili EF-S objektivima, adapter za montažu filtra na umetanje EF-EOS R također vam omogućuje upotrebu filtara na umetanje neutralne gustoće (ND) i polarizirajućih filtara radi oživljavanja pejzaža.

Snimke koje snimate fotoaparatom EOS R6 tvrtke Canon upotrebljavajući stilove slike spremit će se kao komprimirane JPEG datoteke. Međutim, ako snimate u RAW formatu, datoteke će sačuvati cijeli raspon podataka snimljenih fotoaparatom. „Prednost rada s RAW datotekama je u tome što mi daje više informacija prilikom uređivanja“, kaže Chris.

Chris svakodnevno često snima u boji. „Razgovarao sam s raznim fotografima i čini se da je onima koji nisu daltonisti snimanje monokromatskih fotografija lakše ako zaslon fotoaparata podese na monokromatski, dok fotografi daltonisti radije snimaju u boji“, primjećuje.

„Dobar savjet koji sam na početku dobio o uređivanju crno-bijele fotografije bio je da najprije uvijek pretjeram“, kaže Chris. „Kad pomičete kliznik u softveru za postprodukciju, na jednom dijelu snimka će izgledati dobro. Ako odete dalje od toga, izgleda loše; idite ispod toga i nije dovoljno“, nastavlja. „No ako počnete s pretjeranim i zatim se vratite, krajnji rezultat je otprilike najbolje što možete dobiti.“

Iznenađujuće, boja može biti vrlo važan alat za uređivanje monokromatskih fotografija. „Kad u softveru za uređivanje pretvorite u crno-bijelo, moći ćete pristupiti kliznicima kanala boja“, objašnjava. „Budući da boja može biti alat za stvaranje kontrasta, prilikom uređivanja možete odrediti gdje boja igra tu ulogu i umjesto toga stvoriti kontrast s pomoću nijansi.“

Ovisno o softveru, obično postoji šest kliznika za boje, od kojih svaki utječe na osvijetljenost različitog kanala boje. Na primjer, u pejzažnoj snimci možete promijeniti nijansu neba tako da podesite kliznike za plavu i zeleno-plavu, a nijansu vegetacije tako da podesite kliznike za žutu i zelenu. Kliznik za crvenu može biti koristan ako imate zgrade od cigli, dok kliznik za narančastu može poboljšati nijanse kože na portretima.

„Najteži scenarij za rad vjerojatno je kamenje pokraj trave“, objašnjava Chris. „Kad to pretvorite u monokromatsku tehniku, može izgledati kao kombinacija srednjih tonova, gdje se nijedan ne ističe u odnosu na drugi. Ako otvorite softver za uređivanje i promijenite svjetlinu zelenog i žutog kanala, kamenje će ostati isto, ali trava će postati svjetlija. Za cvijeće možete upotrebljavati kanale za razdvajanje nijansi u različitim dijelovima biljke.“

Kad Chris snimi potpuno crno-bijelu fotografiju, podesit će pisač na ljestvicu sivih tonova, ali najčešće ispisuje u boji.

„Obično stavljam suptilne nijanse na snimke u postprodukciji, a zatim ih obično ispisujem u boji“, kaže. „Povećat ću razinu ekspozicije za približno pola koraka. Samo zato što kad je gledate na zaslonu, uvijek izgleda svjetlije nego kad se ispiše.“

Chris voli efekt podijeljene nijanse, gdje primjenjuje različitu boju na istaknute dijelove i sjene. „Istaknute dijelove obično učinim malo toplijima, a sjene hladnijima. To doista uljepša fotografiju.“

Kompaktni A3 pisač kao što je imagePROGRAF PRO-300 tvrtke Canon idealan je za vrlo kvalitetne monokromatske ispise.

Dakle, ako vam je privlačno eksperimentiranje s monokromatskom fotografijom, kako je najbolje početi? „Vježbajte na cvijeću“, predlaže Chris. „Mnogo je suptilnih tekstura i različitih boja s kojima se možete igrati. Ako možete postići da cvijeće izgleda prirodno u monokromatskoj tehnici – kad je vrlo često upravo boja ono što definira cvijet – isto ono što ste naučili možete primijeniti na sve drugo.“

Mnoge su od najpoznatijih povijesnih fotografija crno-bijele – dramatični pejzaži Ansela Adamsa, empatični portreti Dorotheae Lange ili živopisni ulični prizori Henrija Cartier-Bressona. Ti fotografi nisu bili daltonisti, radili su s dostupnim alatima prije nego što je fotografija u boji zaživjela, ali su vidjeli svijet drukčije, cijeneći uzorke, detalje i nijanse sive.

Danas vam opcije za monokromatsko snimanje na digitalnom fotoaparatu omogućuju da učinite isto – gledajte okolinu iz alternativne perspektive i na nove načine interpretirajte ono što vidite.



Napisala Rachel Segal Hamilton