Život nakon osvajanja godišnje nagrade za mladog fotografa divljih životinja

Kad je Marc Albiac bio tinejdžer koji je istraživao umijeće fotografije, on i njegov otac provodili bi sate na web-mjestu gdje su vodeći španjolski fotografi divljih životinja pričali o tehnikama iza svojih fotografija. Sjeća se kako je Mario Cea objašnjavao kako je kreirao dvostruku ekspoziciju sove osvijetljene mjesečevom svjetlošću u samo jednom kadru. Nekoliko godina poslije Marc je na velikom fotografskom sajmu gdje predstavlja svoj rad uz Maria. Marc je sada ambasador tvrtke Canon, s mnogo priznanja, uključujući prestižnu godišnju nagradu za mladog fotografa divljih životinja koju je dobio u dobi od 14 godina.

Ovdje, on i njegov kolega ambasador Michel d'Oultremont, koji živi i radi u Belgiji i dvostruki je dobitnik godišnje nagrade Rising Star Portfolio Award za fotografa divljih životinja, govore nam kako je to natjecanje pokrenulo njihove karijere te daju savjet za mlade fotografe prirode koji žele krenuti njihovim stopama.

Marc Albiac: Prije nego što sam mogao hodati, roditelji su me vodili sa sobom u planine. Moj je otac volio fotografirati krajolike i životinje tamo. Kad sam imao sedam godina, nadogradio je svoju fotografsku opremu, a ja sam dobio njegov fotoaparat, EOS 30D tvrtke Canon (naslijedio ga je EOS 90D tvrtke Canon). Prva je bila moja ljubav prema životinjama. Fotoaparat je bio alat koji mi je omogućio da divlje životinje ponesem doma.

Michel d'Oultremont: Definitivno ljubav prema divljim životinjama. Počeo sam s promatranjem ptica prilično intenzivno tri godine. Fotografija je samo medij koji mi omogućuje da svoje divlje susrete ovjekovječim. Moglo je to biti kiparstvo ili slikarstvo, ali nemam taj talent. Moje prve fotografije nastale su u močvari. Ležeći u blatu i čekajući vodene ptice. To su bile obične fotografije, ali bilo je fantastično ponijeti te trenutke doma. Močvara je bila manje od kilometar-dva od moje kuće, pa je bilo doista praktično. Počeo sam s modelom EOS 400D tvrtke Canon (naslijedio ga je EOS 850D tvrtke Canon) i 20 godina starim objektivom EF 300mm f/4L USM (naslijedio ga je Canon EF 300mm f/4L IS USM).

Michel: U svim natjecanjima treba vam sreća. Sreća da vas odaberu, ali i da osvojite nagradu. Bio sam dovoljno sretan da dvaput osvojim ovu nagradu. Čast mi je, i lijepo je vidjeti da se moj pogled na divljinu svidio sucima i javnosti.

Marc: Nikad nisam fotografirao za pobjedu na natjecanju, radio sam to jer sam htio. Mislim da je u tome tajna. Svoju pobjedničku fotografiju snimio sam u bakinom vrtu. Mjesto na kojem možete provoditi najviše vremena mjesto je gdje ćete snimati najbolje fotografije. Radeći blizu kuće, nema pritiska da se za nekoliko dana morate ukrcati na let. A ako jedan dan ne dobijete fotografiju s kojom ste zadovoljni, možete se vratiti drugi dan.

Marc: Prilično sam sramežljiv, čak i sada kad imam 22, a tada sam imao 15 godina, pa sam bio nervozan. No, bilo je to ostvarenje sna. Poruku e-pošte u kojoj su me obavijestili da sam pobijedio dobio sam u proljeće, a ceremonija je bila tek u jesen, tako da sam proveo šest mjeseci da nikome nisam smio reći.

Naravno, prijavio sam se i na druga natjecanja na kojima nisam osvojio nagrade. Jedna od najboljih stvari u fotografiji njezina je subjektivnost. Ista će se fotografija nekima svidjeti, a nekima neće – isto vrijedi za natjecanja. Sucima se vaša fotografija mora svidjeti više od ostalih, ali to ne znači da je ta fotografija bolja ili gora od ostalih.

Kao i fotografiranje divljih životinja, fotografska natjecanja zahtijevaju ustrajnost. Kod fotografiranja divljih životinja vrlo je važno ustrajati, jer se u većini slučajeva životinja ne pojavi, a vi se vratite doma bez fotografija. No, ako se jako trudite i nastojite snimiti fotografiju koju želite, na kraju ćete imati više prilika da je snimite nego da ste ostali doma.

Michel: Bio sam doista iznenađen. Kad sam bio mladi fotograf, divio sam se dobitnicima godišnje nagrade za fotografa divljih životinja. Vrlo sam zahvalan i polaskan što mogu reći da su moje fotografije ocijenjene kao neke od najboljih na svijetu.

Ustrajnost je ključna, morate pokušavati i pokušavati. Optimistična sam i prilično tvrdoglava osoba, pa ako ne vidim životinju u predivnom svjetlu koje želim, ponovo se nadam da ću doživjeti susret svojih snova. Jednu sam fotografiju tri godine slao na razna natjecanja i nikad nije bila odabrana do 2014. – to je bila fotografija koja mi se doista sviđala i mislio sam da ima dobar potencijal.

Kako je vaša pobjeda pokrenula karijeru u fotografiranju divljih životinja ?

Michel: Mnogo snimam po osjećaju, bez previše brige o tome što će uspjeti, a što neće. Ne kreiram svoje setove i samo prihvaćam ono što dođe. Susreti s divljim životinjama omogućuju mi da zabilježim svoje osjećaje kad se nađem oči u oči s divljom životinjom.

Marc: Još uvijek ne vidim zajednički stil na svim svojim fotografijama. Svaku životinju nastojim zabilježiti na snimkama različitih stilova, u nešto dokumentarnih filmova i nešto više umjetničkih snimaka, malo crno-bijelih, malo u boji, malo krupnih planova, malo snimaka na kojima se vidi njihovo stanište. Najviše me zanima fotografiranje kralježnjaka: sisavaca, ptica, reptila, vodozemaca. Morate znati o njima, o njihovim navikama i gdje ih možete naći.

Marc: Da. Još uvijek griješim. Na primjer, ako doista želim fotografirati neku životinju, postanem nervozan i pokušavam joj se približiti. U nekim slučajevima to znači da će pobjeći pa ću propustiti priliku za fotografiranje.

Michel: Rekao bih da je to čekanje životinja. Treba mnogo znanja o divljim životinjama i mnogo strpljenja kako biste ih promatrali, a da ih pritom ne ometate. Ali to sam naučio kao vrlo mlad. Iznimno sam strpljiv u svim područjima, što znači da neću lako postati frustriran i uvijek mogu biti optimističan.

Michel: Mladi fotografi previše brzo žele dobiti bezbroj sviđanja za svoje fotografije na društvenim mrežama. Smatram da ta utrka mora prestati, jer ta želja da se postigne sve više dovodi do toga da na terenu napravite nešto što ometa životinje.

Marc: Najteže je naći nekoga tko će te odvesti na teren. Imao sam sreće što su moji roditelji zainteresirani za planine i životinje, ali imam prijatelje koji nemaju tu mogućnost. Ako živite u velikom gradu kao što je Barcelona, teže je vidjeti širok raspon životinja.

Michel: Prije fotografiranja životinja učite i čitajte o njima te ih pokušajte razumjeti. To je vrlo važno. Životinje i okoliš trebaju biti mirni i ne smije ih se ometati. Ako životinju prestrašite kako biste je snimili, dobit ćete ružnu fotografiju.

Marc: Fotografirajte što želite, onako kako želite. Ako želite snimati crno-bijelo, učinite to. Ako volite snimati s telefoto objektivom, učinite to. Nemojte snimati fotografije koje mislite da biste trebali, snimajte fotografije koje želite snimati.


Napisala Rachel Segal Hamilton