Budite kreativni: način snimanja apstraktnih portreta

Apstrakcija ljudske figure imala je mnoge oblike kroz povijest umjetnosti, od Picassovih kubističkih oblika do skulptura Henryja Moorea. Apstraktni portret u fotografiji može nam pružiti drukčiju stvarnost od svakodnevnih lica i tijela koje smo svi navikli gledati. Nema pravila, nema potrebe za oštrinom ili preciznošću. Umjesto snimanja precizno predstavljenih objekata, kroz snimke možemo izraziti koncepte i emocije. To je i odličan test naših fotografskih vještina te prilika za neograničeno eksperimentiranje i zaigranost.

Zašto ne biste kreirali zanimljive uzorke svjetla i sjene na svom objektu? Sve što vam treba je objekt s prorezima ili rupama za prodiranje svjetla. Te vrste blokatora svjetla nazivaju se „gobos“ na engleskom (skraćeno za „go-betweens“). U kući ćete vjerojatno moći pronaći mnogo stvari koje bi mogle poslužiti. Mogu poslužiti i labavo pletene deke, rešetke radijatora, sjenila za prozore s prorezima, cjedila ili čak grane stabala ili metalni vrtni stolovi. Ovdje smo upotrijebili predložak s kružnim uzorkom mandale. Naravno, mogli biste izraditi i vlastite prilagođene „gobos“ s listom kartona i modelarskim nožem.

Ključ za kreiranje dobro definiranih sjena uz „gobos“ je upotreba izvora svjetla izraženih rubova. Idealna je izravna sunčeva svjetlost, ali možete upotrijebiti i ručnu svjetiljku, samu žarulju ili bljeskalicu Speedlite. Što je izvor svjetla manji, to će sjene biti teže i jasnije. Približite „gobo“ što je moguće više licu, a ako upotrebljavate umjetnu rasvjetu, premjestite izvor daleko i isključite sva ostala svjetla. Odlična stvar kod apstraktnih portreta je to da vam za snimanje kvalitetnih snimki nije nužan profesionalni komplet opreme. Idealan bi bio DSLR pogodan za početnike, kao što je EOS 850D tvrtke Canon s objektivom iz kompleta ili portretnim objektivom. Što se tiče postavki fotoaparata, upotrijebite način prioriteta otvora blende (Av) i pokušajte dodati korak ili dva negativne kompenzacije ekspozicije kako bi sjene bile lijepe i duboke.

Zrcala mogu izazvati snažne osjećaje prema sebi i identitetu, što ih čini idealnim rekvizitom za apstraktne portrete. Prilikom rada sa zrcalima izazov je dobiti prave kutove i postaviti objekt u refleksiju. Morate i odabrati između izoštravanja reflektirane figure ili samog zrcala jer će biti u različitim ravnima izoštravanja. Ako želite oboje izoštriti, pokušajte upotrijebiti uski otvor blende kao što je f/16 jer vam omogućuje proširenje dubinske oštrine.

S pomoću zrcala možete snimiti cijeli niz apstraktnih snimki, eksperimentirajući s autoportretima i stvaranjem kutova. Ako imate malo ručno zrcalo, osoba koju snimate može ga držati blizu svog lica, što daje nadrealan portret, a možete i upotrijebiti više od jednog velikog zrcala i stvoriti efekt beskonačnosti snimke koja nema kraj.

Iako stvarnost doživljavamo od trenutka do trenutka, fotoaparat može snimiti različite vremenske periode na jednoj snimci. Duga ekspozicija omogućuje nam da raširimo brzinu zatvarača za sve vrste apstraktnih efekata, a jedna od najprivlačnijih je slikanje svjetlom.

Pomicanjem izvora svjetla, kao što je ručna svjetiljka u boji, prizorom tijekom ekspozicije od nekoliko sekundi, možete kreirati zapanjujuće tragove svjetla. Kako biste postigli portrete oslikane svjetlom, morate snimati u tamnoj prostoriji (ne mora biti potpuno zamračena), a osobu koju snimate zamolite da bude što mirnija i postavite fotoaparat na stativ. Odgovarajuće postavke ekspozicije ovisit će o jačini svjetiljki i ambijentalnom svjetlu, ali dobar početak je ručni način rada (M) s brzinom zatvarača od 13 sekundi, otvorom blende f/16 i ISO100. Pritisnite zatvarač i počnite mahati svjetiljkom ili drugim izvorima svjetla oko objekta u linijama koje glatko teku kako biste slikali svjetlom. Pokušajte slikati svjetlom ispred i iza osobe kako biste dodatno obogatili efekt, a svjetiljku pokušajte usmjeriti prema njezinom licu kako biste ga osvijetlili – ne zaboravite to činiti sa strane kako ne biste snimili i sebe.

Prozirne površine idealne su za apstraktne portrete. Ako ga stavite između objekta i fotoaparata, mliječno staklo, tanka svila ili bilo koja druga poluprozirna površina zaklonit će detalje, a ostaviti dojam lica, što će rezultirati portretima eterične ljepote. Pokušajte objekt postaviti na jednu stranu prozora, okrenut prema svjetlu, a zatim snimajte s druge strane stakla. Eksperimentirajte s točkom izoštravanja – možda ćete poželjeti izoštriti površinu kako bi lice iza nje bilo zamućeno. Prskanje vode na staklu može kreirati predivan melankolični ugođaj, naročito prilikom snimanja na oblačan dan.

Način višestruke ekspozicije na fotoaparatu tvrtke Canon omogućuje vam da spojite dvije ili više fotografija kako biste stvorili konceptualne snimke i apstraktne efekte. Efekt je nadahnut tehnikom stare filmske kamere koja je dva puta eksponirala isti kadar filma. No s fotoaparatom tvrtke Canon kao što je EOS R6 možete stvari prenijeti na novu razinu. Nakon odabira broja ekspozicija u izborniku fotoaparata, snimamo prvu snimku, a dok kadriramo drugu, preko prikaza uživo vidjet ćemo prethodni kadar, što će nam pomoći pri kadriranju kako bi snimke bile u harmoniji. Taj efekt možete postići i tijekom naknadne obrade s pomoću softvera Canon Digital Photo Professional (DPP).

Prilikom snimanja portreta s dvostrukom ekspozicijom pokušajte kadrirati objekt u profilu, čija je silueta naspram svijetle pozadine kao što je nebo ili prozor. Zatim kad krenete snimati drugi kadar, on će odgovarati podebljanom obrisu glave. Što se tiče drugog kadra (ili trećeg, četvrtog ili petog), kreativni izbori su beskonačni. Možete odabrati gradsku panoramu ili prizor prirode, odabrati objekt koji je drag osobi koju snimate, snimiti životinju ili čak dodati drugu osobu.

Sljedeći put kad krenete snimiti portret, drukčije razmišljajte o njemu i izrazite se uz neki od ovih savjeta ili sve njih.


Napisao James Paterson