Najbolji savjeti za snimanje pejzaža

Dok se šećete vani, možete nabasati na svakojaka zanimljiva mjesta i nevjerojatne prizore. No traženje mjesta dostojnih fotografiranja zahtijeva predanost. Stoga, kad pronađete odličnu lokaciju, trebate je prikazati onako kako zaslužuje. U ovom članku razmotrit ćemo neke od najčešćih pogrešaka pejzažne fotografije i načine njihovog rješavanja.

Razmislite o tome kako udaljene prizore upotpuniti bližim detaljima. Često nazivani privlačnim prednjim planom, ti bliži detalji mogu učiniti čuda za kompoziciju jer vode oko kroz prizor. Za razliku od toga, dosadan i prazan prednji plan jednostavno uzalud troši velik dio kadra.

Kad tražite privlačan prednji plan, pokušajte upotrebljavati prikaz uživo i eksperimentirati s položajima fotoaparata kako biste pronašli najbolju ravnotežu između prednjeg plana i pozadine. Fotoaparat s promjenjivim kutom nagiba kao što je EOS RP tvrtke Canon praktičan je za spuštanje nisko na tlo, što je često nužno prilikom kadriranja kamenja ili biljaka. Ako ispred prizora uključite takve objekte, moći ćete sastaviti uravnoteženu kompoziciju. No imajte na umu i to da privlačan prednji plan nije nužno potreban svakoj pejzažnoj fotografiji. To je samo korisna tehnika za sastavljanje kompozicije koju možete iskoristiti po potrebi.

Širokokutni objektivi omogućuju vam snimanje pune širine predivnog prizora, ali široko vidno polje ne treba svakoj snimci. Ponekad zumiranje udaljenih detalja može rezultirati zanimljivijim pejzažnim fotografijama. Standardni objektiv za zumiranje, kao što je Canon RF 24-105mm f/4-7.1 IS STM koji je ovdje upotrijebljen, ima koristan raspon žarišne duljine za početnike u snimanju pejzaža. Naše dvije istaknute snimke snimljene su na suprotnim rasponima objektiva od 24 – 105 mm, koji je idealan za početnike u pejzažnoj fotografiji. Kad dođe vrijeme za prelazak na napredniji model, objektivi serije L kao što je Canon RF 24-70mm F2.8L IS USM pružaju bolju zaštitu od vremenskih neprilika i veći maksimalni otvor blende. No početnicima će standardni objektiv za zumiranje omogućiti snimanje zapanjujuće detaljnih prizora.

Svjetlo pod kojim snimate kreativni je izbor, dočarava atmosferu, a to pejzažne fotografije može prenijeti na novu razinu. Klasična je pogreška fotografirati prizore pri jarkoj sunčevoj svjetlosti. Iako to može biti dobro za isticanje upečatljivih boja, obično rezultira prizorima prejakog kontrasta. Pogledajte razliku između ove dvije slike. Prva je snimljena na izravnoj sunčevoj svjetlosti. Prizor je snimljen, ali nedostaje atmosfera. Detalji na stablu odvlače pozornost, uzduž donjeg dijela kadra nalaze se neprivlačne sjene pa čak i sjena nemarnog fotografa. Snimanje istog prizora kasnije u danu, kad je stablo u sjeni, rezultira prizorom s manje detalja, ali više atmosfere. Sada se vidi boja na nebu, stablo ostavlja upečatljivu siluetu, a udaljeni magloviti prizori izgledaju mnogo dramatičnije.

Ravan obzor tijekom snimanja možete postići na nekoliko načina. Uključite prikaz uživo i upotrijebite mrežu s trećinama kako biste izravnali obzor. Ako upotrebljavate stativ, možda je u njegovoj glavi ugrađena korisna libela. Čak i s tim pomagalima, možda ćete i dalje ponekad morati ispraviti neravnu sliku. To je jednostavno u softveru Canon Digital Photo Professional. Jednostavno upotrijebite kliznik za kut unutar postavki alata za obrezivanje kako biste ispravili nagib.

Kod pejzažne fotografije cilj je često snimiti prizor potpuno izoštren, od prednjeg plana do pozadine, kako bi se pokazala maksimalna količina detalja. To se zove maksimalna dubinska oštrina. Kako biste to postigli, trebate postaviti mali otvor blende (veliki f broj). Primjeri iznad demonstriraju razliku između snimanja pejzaža s velikim i malim otvorom blende.

Na prvoj slici upotrijebljen je otvor od f/4. Stablo u prednjem planu oštro je, ali je prizor iza njega blago zamućen. U drugom kadru, manji otvor blende od f/16 omogućio je jasnije snimanje i prednjeg plana i pozadine. Ako je cilj izdvojiti ključnu značajku pejzaža, veliki otvor blende može biti vrlo koristan, ali u većini slučajeva preferiraju se mali otvor blende i maksimalna dubinska oštrina. Otvor blende za pejzaže možete jednostavno podesiti tako da upotrijebite način rada AV, a zatim odaberete mali otvor blende kao što je f/16. Motrite brzinu zatvarača – ako se previše spusti, možda ćete morati upotrijebiti stativ ili povećati ISO vrijednost kako biste izbjegli zamućene slike.

Za najoštrije pejzaže trebate snimati pri najboljim postavkama objektiva. Općenito je pravilo da objektiv omogućuje snimanje najoštrijih snimaka pri dva f koraka od postavke za najširi otvor blende. Stoga, ako upotrebljavate objektiv čija je najšira postavka f/2,8, njegova najbolja postavka bit će otprilike f/5,6.

Uobičajeni problem za pejzažne fotografe je da mogu izoštriti nešto u prednjem planu, ali time riskiraju zamućenje svega iza. Isto tako, ako izoštrite elemente u pozadini, prednji plan bit će zamućen. Hiperfokalno izoštravanje pomaže vam izoštriti veći dio kadra pronalaženjem najbliže točke u kojoj možete izoštravati i pritom zadržati pozadinu prihvatljivo izoštrenom. Ova tehnika nije složena kao što se čini, a kalkulator dubinske oštrine (DOF) i hiperfokalne udaljenosti u aplikaciji Photo Companion obavit će teži dio posla.

Uobičajeno je snimati u razini očiju, ali to možda neće uvijek rezultirati najzanimljivijom snimkom. Pokušajte pomicati fotoaparat visoko gore ili nisko dolje kako biste eksperimentirali s različitim visinama – možda ćete pronaći zanimljivije kutove. Na primjer, odrazi će često izgledati bolje ako se fotoaparat drži nisko blizu vode. Pomaže ako upotrebljavate fotoaparat sa zaslonom promjenljivog kuta nagiba, kao što je EOS RP tvrtke Canon, jer vam to omogućuje sastavljanje kompozicije s ugodne visine dok fotoaparat držite nisko uz tlo ili visoko iznad glave.


Napisao James Paterson