Kako snimati ulične portrete: savjeti profesionalca

Ulične portrete lako je pomiješati s uličnom fotografijom. Ta dva stila imaju mnogo toga zajedničkog: oba uključuju fotografiranje stranaca u okruženju izvan fotostudija. No, dok je ulična fotografija spontana, ponekad snimljena bez znanja snimane osobe, kod uličnih portreta, kako to objašnjava fotograf životnog stila i portreta Julian Love, „osoba koju fotografirate svjesna je situacije“.

„Razgovarali ste s njom, možda ste je i namjestili u pozu“, nastavlja. „Viša je razina interakcije – to je suradnja, a ne tek promatranje.“ Julian je nedavno ponio Canon EOS RP u šetnju ulicama svog rodnog grada, britanskoga Batha, snimajući ulične portrete. Ovom prigodom dijeli svojih osam savjeta za snimanje vrhunskih fotografija.

„Riječ ‘ulica’ može biti varljiva“, kaže Julian, budući da snimana osoba ne mora šetati ulicom. „To su često najgori potencijalni objekti snimanja, jer idu nekamo.“ Umjesto toga, Julian savjetuje da potražite ljude koji nisu u žurbi, koji bi možda rado proveli pet minuta s vama. Preporučuje da potencijalne objekte potražite na mjestima na kojima ljudi obično čekaju – autobusnim stajalištima, parkiralištima za taksije ili željezničkim stanicama.

„Trgovci su također sjajan odabir jer se često nalaze u zanimljivim okruženjima“, dodaje. „Ne krećite u potragu subotom ujutro kad su jako zauzeti.“ Pri odabiru predmeta fotografiranja razmislite kako biste u sliku mogli uključiti njegovo okruženje i na taj način ispričati priču o njemu. Npr., jarko obojeno cvijeće pruža savršenu pozadinu za Julianovu fotografiju cvjećarke Marcie Wood (na slici na vrhu) koja se prije otprilike četiri godine s mužem, stručnjakom za održavanje stabala, preselila u Bath iz Londona. „Bila je jako društvena i uzbuđena zbog fotografiranja“, kaže Julian.

Ulični portreti ovise o interakciji sa snimanom osobom, tako da prvo trebate zapodjenuti razgovor. „Predstavit ću se kao fotograf i objasniti zašto ih želim fotografirati“, kaže Julian. „To može biti zato što su zanimljivo odjeveni, izgledaju zanimljivo ili su na zanimljivoj lokaciji. Može biti i samo zato što je svjetlo posebno dobro.“ Neki se ljudi možda neće vidjeti onako kako ih vi vidite, pa se nemojte plašiti ohrabriti potencijalni predmet snimanja i objasniti mu što je to na njemu vama kao fotografu toliko zanimljivo.

Prema Julianu, umjetnost kompozicije sastoji se u pojednostavnjivanju sadržaja kadra. A to je posebno istinito, kaže, „kada ste vani u stvarnom svijetu, u okruženjima koja ne možete kontrolirati“. Na javnim prostorima može postojati mnogo vizualnih smetnji, svijetlih boja ili odstupanja od svjetlosti do tame. „Takve stvari želite svesti na najmanju moguću mjeru radi bolje grafičke kompozicije i želite postići dobar kontrast između objekta i pozadine. Možete potražiti običnu pozadinu; ili objekt može biti svijetao, a pozadina tamna ili obrnuto; ili u pitanju može biti kontrast boja, možda nosi zeleno, a pozadina je crvena. Pokušajte istaknuti predmet snimanja.“

Kao što Julian kaže, ulični portreti svode se na interakciju, stoga se nemojte ustručavati od osobe zatražiti da se pomakne, ako je to potrebno. „Svjetlo bi moglo biti bolje ako ih snimate u hladu ili bi fotografija mogla ispasti bolje ako im date neke savjete za poziranje“, kaže Julian. Shvatio je kako mu je stražnji zaslon fotoaparata Canon EOS RP pomogao s uličnim portretima. „U boljoj ste interakciji sa snimanom osobom, ne skrivate se iza fotoaparata“, kaže.

Korisna je i funkcija za prepoznavanje lica i automatsko izoštravanje s praćenjem fotoaparata Canon EOS RP. „To je odlična tehnologija koja vam također omogućuje da više vremena provedete u interakciji sa snimanom osobom i odaberete kompoziciju, a da pritom ne morate brinuti o izoštravanju. Na svakoj je fotografiji lice osobe bilo savršeno izoštreno, čak i kad je bilo relativno maleno u odnosu na čitav kadar.“

Pri svom nedavnom snimanju uličnih portreta, Julian je fotografirao ljude i u zatvorenom i na otvorenom s pomoću tri različita objektiva: Canon RF 35mm F1.8 Macro IS STM, Canon RF 50mm F1.8 STM i Canon RF 85mm F2 Macro IS STM. „Za portrete u zatvorenom obično sam rabio 35 ili 50 mm, a za one na otvorenom 50 ili 85 mm. Odluke donosim temeljem toga koliko pozadine želim uključiti. U zatvorenom ste bliži predmetu snimanja jer ima manje prostora, a želite pokazati više prirodnog okruženja, tako da je 35 mm korisna opcija. Na otvorenom se u pozadini događa puno toga, manje je kontrole, tako da dugački objektiv pomaže u izoliranju objekta i fokusiranju portreta na njega.“

Canon EOS RP i objektivi koje Julian preporučuje su lagani, što ih čini idealnima za snimanje portreta u pokretu, jer vas neće sputavati. EOS RP ima i značajku praćenja očiju uz automatsko izoštravanje, tehnologijom Dual Pixel CMOS AF koja pomaže pri vrhunskom izoštravanju očiju snimane osobe, osiguravajući iznimno oštru kvalitetu fotografije na portretima.

Julian za ulične portrete upotrebljava isključivo dostupno prirodno svjetlo. „Kada snimam u zatvorenom, npr. u trgovini, zamolit ću ih da isključe umjetnu rasvjetu. Poslovni prostori često su osvijetljeni fluorescentnim cijevima ili reflektorskim osvjetljenjem s kojima je teško raditi jer odmažu fotografu, zbog čega prostori s velikim prozorima predstavljaju dobar odabir lokacije za snimanje“, kaže.

„Ako snimate na otvorenom, snimajte rano ili kasno u danu, kada je sunce nisko na nebu“, dodaje. „Fotografi u svojim počecima često misle kako za lijepe fotografije trebaju predivnu sunčevu svjetlost. Kod portreta to definitivno nije slučaj. Kad je oblačno, oblaci djeluju poput ogromnog difuzora, a raspršena svjetlost rezultira mnogo boljim rezultatima.“

Na uličnim portretima nećete loviti akcijske snimke niti „presudne trenutke“, ali korisno je ispričati priču, pokazati predmet snimanja kako je angažiran oko nečega što mu je bitno, primjerice, tiskara pored tiskarskog stroja. „Predmet snimanja i pozadina obično se ne pomiču i ne moram brzo reagirati na mnogo promjena, tako da najčešće odabirem ručni način rada (M)”, kaže Julian. „U slučaju odabira načina za dodjelu prioriteta otvoru blende (Av), svaki put kada blago promijenite kadar fotografije, ekspozicija će se promijeniti jer će je fotoaparat ponovno izračunati. Često imam nešto sjajno u pozadini ili prednjem planu i samo želim zadržati naglasak na tome.“

Julian sa sobom obično nosi pet malih fotografija iz svog portfelja kako bi ih pokazao potencijalnim predmetima snimanja, ali i mali pisač, kako bi im mogao odmah dati fotografiju. „Tako to djeluje kao razmjena“, kaže. Za tu bi namjenu idealan bio prijenosni pisač kao što je Canon Zoemini ili Canon SELPHY Square QX10. Ljudi će često tražiti primjerak fotografije, možda za svoj profil na društvenoj mreži ili kako bi ga ispisali i izložili, pa Julian sa sobom nosi i posjetnice. „Na taj način nećete morati napisati svoju e-adresu 25 puta dnevno“, dodaje.

Iako prije snimanja uličnih portreta uvijek traži dopuštenje, Julian obrazac suglasnosti za modeliranje upotrebljava samo ako snima fotografije za komercijalnu primjenu. „Obrazac za pristanak neće vam biti potreban za redakcijske potrebe, gdje jednostavno predstavljate osobu kakva jest, a ne povezujete je s proizvodom, uslugom ili robnom markom. Objašnjavam kako će se slika upotrebljavati kako bih dobio njihov usmeni pristanak“, kaže.

Ovaj žanr uzbudljivim čini to što je nepredvidljiv. Iako postoji mnogo aspekata koji su izvan vaše kontrole, uz malo razmišljanja, prakse i samopouzdanja, možete kreativno uskladiti elemente koje imate na raspolaganju – predmet snimanja, kompoziciju, svjetlo i lokaciju – i snimiti predivne i autentične ulične portrete.


Napisala Rachel Segal Hamilton